Pjesmo moja
Sjenka pade na ruku
njenu,
I pronadje u dnu case suzu sakrivenu
Tuzna pjesma svjezu ranu dira
Dok ciganin na cemane svira.
Na prozorska okna
pahulje su pale,
Od njenih se suza brzo otapale
U cosku za njihovim stolom
Zagrljen sjedio je sa djevojkom novom.
Pjesmo moja,nocas meni
kazi
Srce moje makar malo slazi,
Nek ne staje zica na cemane
Tuga moja na njoj nek ostane.
Nepomicno ona, preko
svoga dima,
Nemo gleda u staro cemane,
U njenom srcu odavno je zima
Klela ga suzom I brojila rane.
Pjesmo moja, nocas meni
kazi
Srce moje, makar malo slazi
Nek ne staje zica na cemane
Tuga moja na njoj nek ostane.
Ode teska zima, ciganin
nestade
Otopi se snijeg a bol ostade
Pjesme stare izgubise notu
Donese proljece nadu u zivotu.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi